1 Kritički i spekulativni dizajn mi predstavljaju prostor za disciplinarno eksperimentiranje i evoluciju, te nam kao dizajnerima omogućava mapiranje i istraživanje granica naše prakse. Umjesto služenja tržišnim silama, potrebama klijenata ili povijesnim normama, možemo maštati na koji način disciplina može funkcionirati u novom režimu. Stoga imam jasnu viziju pedagoške snage koju ima kritički i spekulativni dizajn, on omogućava otvaranje novih interdisciplinarnih pitanja i metoda u širem društvenom, ekonomskom, političkom i ekološkom promišljanju.
2 Spekulacija je dio svakodnevne dizajnerske prakse. Stalno spekuliramo o stanju svijeta u kojemu živimo. Zamišljamo svoj rad u svijetu u kojemu imamo mogućnost djelovanja i mijenjanja stvari, od transformacije društva do ekonomskog uspjeha. Spekulacija je temelj prakse. Međutim, kao što je slučaj sa svim imenovanim “skupinama” ili “izmima”, nomenklatura definira određene odnose ekonomije i moći. Tri dominantne stvari koje bih htio naglasiti su: spekulativni dizajn kao obrazovna praksa, spekulativni dizajn kao tehnološki provokator (ne zaboravimo zamku inovacije) i spekulativni dizajn kao kulturna produkcija, tj. istraživanje u kulturi. Započnimo s prvim:
Kritički i spekulativni dizajn kao obrazovna praksa
Kritički i spekulativni dizajn dizajnerima otvara “prirodni”/“sigurni” prostor za učenje bez ekonomskih ograničenja komercijalne prakse. Iako neki tvrde da to studente ne priprema za komercijalni svijet, ja tvrdim upravo suprotno: to im daje taktiku za upravljanje svojom ulogom u kompleksnom, dinamičnom svijetu koji se stalno mijenja (što je uloga obrazovanja). Spekuliranjem o mogućnostima dizajna i promišljanjem kompleksnosti konteksta proizvodnje i potrošnje mogu se pronaći nove društvene stvarnosti, novi oblici prakse, novi ekonomski modeli. A ako u tome ne uspiješ, barem si imao priliku pokušati i testirati i trenirati svoju imaginaciju te izgraditi svoje konceptualne i praktične sposobnosti.
Zamka inovacije
Puno je pritiska i priča o ulozi tehnologije u poremećajima tržišta. Kompanije i investitori su postali gladni za “vizionarima”, odnosno ljudima koji mogu predvidjeti neku od budućnosti. Zbog toga je spekulativni dizajn postao atraktivna praksa. Ne samo da su se dizajneri prilagodili promjeni uloge i funkcije tehnologije, nego se isto tako koncentriraju na ono što ljudi žele i rade. Njihova super moć je estetska artikulacija tih mogućnosti i narativa koji omogućavaju kolonijalizaciju budućnosti. Ono što me jako zabrinjava je da su kritički i spekulativni dizajneri postali reklamna produžena ruka ulagačkog kapitala. Evangelisti Silikonske doline, u potrazi za sljedećim velikim poremećajem tržišta i bez poniznosti i razumijevanja krhkosti i snage svojih budućih aktivnosti.
Kulturna produkcija i istraživanje u kulturi
U ovom smislu kritički i spekulativni dizajn funkcionira na raskrižju umjetnosti i istraživanja, no radi se o nečemu posve drukčijem, DIZAJNU. Riječ je o estetskom propitivanju kako bi mogao izgledati svijet, naglašavanjem problema, prilika i etičkih kompleksnosti. Pokušava proizvesti materijal koji odražava naš trenutačni kulturološki i društveni kontekst. Odgovara na dinamiku diskursa, tržišta, znanosti i ekonomije kako bi promišljao i unaprijedio naše razumijevanje ljudskog/materijalnog stanja.
3 Mislim da je osnovno da dizajnersko obrazovanje pronađe i utvrdi mjesto unutar “akademije” koje je više od obučavanja vještina i proizvodnje “kvalitetno osposobljenih radnika” za industriju. Sveučilište postaje mjesto gdje zajednica praktičara unaprjeđuje i proširuje horizonte naše discipline. To ima duboku ekonomsku i kulturološku vrijednost, no ne bi trebalo postati jedinim pokretačem i oznakom uspjeha. Obrazovanje postaje prostor u kojemu možemo razotkriti kompleksnost svijeta dok istovremeno promišljamo o alternativama.