1 Većina mojih radova bavi se problematikom odnosa ljudi, objekata i prostora. To često podrazumijeva specifično dizajnersko istraživanje, a produkti koji pri tome nastaju procesualne su prirode, neočekivanih ishoda i imaju prvenstveno narativnu vrijednost. Pragmatični dizajn – industrijski, arhitektonski ili urbani, koristim kao podlogu za intervenciju, zanima me transformacija, deformacija, mutacija, ne u oblikovno-formalnom smislu, već u smislu koji nas tjera (ili barem mene osobno) na razmišljanje o postojećim realitetima na nov način. Zanima me političnost objekata i prostora, pojam nadzora, kontrole i društvene produkcije koji su u nas usađeni odgojem i školovanjem (koje je također pažljivo dizajnirano), ali i samim dizajnom koji nas okružuje na svim razinama, a koji većinom niti ne primjećujemo – od šalice na stolu, preko sučelja mobitela, do čitavog grada. Moj rad je definitivno između ova dva polja koja navodite, no uvijek je fleksibilan i određen okolnostima specifične intervencije kao i kasnije prezentacije rada.

2 Mislim da će uloga kritičkog dizajna postati sve važnija. Za sada se društveno odgovorni dizajn, a često i kritički dizajn većinom vežu uz fenomene poput open source-a ili DIY-a, no kada se uzmu u obzir opći trendovi i sve dramatičnije pravne regulative na tržištu materijalnih i digitalnih proizvoda i usluga, možemo predvidjeti da će spekulacija, kolektivna naracija pa i fikcija postati legitimni mediji za prijenos, razvoj i rast dizajnerskih znanja, praksi i inovacija. U mom radu spekulativni je dizajn često osnovni modus operandi jer mi omogućava da slobodno povežem istraživanje povijesti i moguće budućnosti u novu narativnu liniju tj. novi objekt.

3 Možda, kada bi mi to bio cilj. No, za sada to nije tako.