Eutropija je mediteranska država-grad koja već više od trideset godina živi u potpunoj materijalnoj sigurnosti i društvenom blagostanju. U doba globalne recesije u 21. stoljeću gradske su vlasti potpisale ugovor s međunarodnim konzorcijem o trgovini informacijama koje generira grad. Grad je razvio najmoderniju infrastrukturu za prikupljanje podataka koje generiraju njegovi građani (od stanova u privatnom vlasništvu, javnih ustanova, prostora za zabavu i odmor do javnih gradskih prostora). Građani dobrovoljno surađuju kako bi zajamčili stalni protok informacija. Novom ekonomijom temeljenom na podacima, odnosno njihovim izvozom, grad je osigurao neovisnost i blagostanje za sve svoje stanovnike. Ovo je grad u kojem nema nezaposlenih, grad u kojemu rad postaje dokolicom.

U Eutropiji, konzumerističkoj oazi blagostanja, privatnost je ideološka zabluda.

U razvijanju spekulativnog koncepta koristi se dizajnerska fikcija kao žanr te video i film kao komunikacijsko sredstvo. Video prati jednog građanina i prikazuje na koji način grad Eutropija utječe na njega i njegov svakodnevni život. Naglašavanjem banalnih trenutaka svakodnevnice teži se postizanju uvjerljivosti i imerzivnosti. Objekti korišteni u videu nisu samo scenografija osmišljena za snimanje videa, nego se radi o dizajnerskim proizvodima ili spekulativnim objektima koji doprinose uvjerljivosti te potiču na raspravu. Posebna je pažnja posvećena vizualnom identitetu grada i načinu odijevanja protagonista koji je usklađen s pretpostavljenom estetikom bliske budućnosti.