1 Moj rad u sklopu magisterija na VCUQ je bio uvelike inspiriran serijom predavanja “Crossing Boundaries”, zatim radionicom Fione Raby, a kasnije predavanjima Brucea Sterlinga koji su mi proširili apetit za istraživanja rubnih područja u dizajnu. Kao dijete roditelja iz dviju različitih zemalja, zapravo sam cijeli život nesvjesno bio izložen hibridima, bilo kroz hranu, jezik, običaje, itd. pa sam, vjerojatno posve prirodno, osjetio privlačnost takvih ideja.

2 Mislim da je uloga spekulativnog dizajna važna jer otvara zanimljiv prostor između realnog i nemogućeg i dozvoljava uvid u budućnost prije nego se ona desi. Također nudi rješenja koja smo sve manje sposobni konceptualizirati jer nam je kreativni potencijal ograničen raznim diktatima politike i društva te parametrima poput budžeta, tehnološke izvedivosti, itd. Dakle, taj skok u fikciju otvara totalno nove mogućnosti, a i “sigurne zone” unutar kojih se može neometano eksperimentirati i, naravno, generirati nove ideje, diskusije i debate. Što se tiče moga projekta, ideje koje sam htio komunicirati su potencijalno politički osjetljive, tako da sam koristeći (dizajn) fikciju i smještajući priču u budućnost dobio hipotetski scenario iz kojeg se mogu izvući paralele sa sadašnjošću. Zanimljiv mi je moment koji se zapravo slučajno desio u projektu: priča je zapravo naša potencijalna budućnost, ali je čitamo iz perspektive nečije prošlosti i ovisimo o njihovoj interpretaciji te prošlosti. Hibridni predmeti koje sam dizajnirao postaju gotovo taktilne fusnote narativu (tzv. diegetski prototipi) – funkcionalni u nekom fiktivnom svijetu, a opet dovoljno prepoznatljivi da se na osobnoj razini možemo poistovjetiti s njima.

3 Čini mi se da potencijal leži u tome što teoretski možemo predvidjeti događaje i utjecati na njih, tj. izbjeći neželjene scenarije i slično. Nisam siguran koliko se to može samostalno kroz ovu disciplinu, ali ako je ona dio nekog većeg projekta koji bi koristio tu disciplinu u konzultantskom smislu – možda.