1 Moj rad je, općenito, konceptualno i produkcijski, svojevrsni hibrid. Produkcijski je hibrid različitih medija, dok se konceptualno najčešće oslanja na više informacija/momenata u historiji. Mutacije u procesu realizacije rezultiraju nekim novim formama i pojavnostima. S time da radovi koje radim u mediju dizajna i umjetničkom mediju nemaju često dodirnih točaka, osim što ih je napravila ista osoba. Rad Parfem je mišljen i koncipiran kao umjetničko djelo. Moguće je da se taj rad sagleda kroz prizmu spekulativne dizajnerske prakse, ali on zapravo nije mišljen kroz nju. Možda mogu pretpostaviti da bi spekulativna dizajnerska praksa bila fokusiranija na termine kao što su antiparfem i antimiris, dok moje umjetničko istraživanje zapravo proglašava mogući antiparfem parfemom ili metaparfemom. Parfem je miris pojedinca, najčešće miris stida i srama, skriveni i društveno neprihvaćen miris samog društva. Nema tu nikakvog postavljanja pitanja niti otvaranja nekih tema koje se čine zatvorenim, sve se zna i uvijek se znalo, učeni smo i odrasli u društvima u kojima je sramota izlučivati, društvu u kojem su osim onih sintetiziranih i odobrenih od strane “finijeg” društva, tjelesni mirisi nepoželjni.

2 Teško mi je u cijelosti odgovoriti na ovo pitanje iz razloga što se ne bavim spekulativnim dizajnom. Što se umjetnosti tiče, ona može i ne mora koristiti pojedine parametre koje biste vi stavili u kategoriju spekulativnog s time da je moje mišljenje, za razliku od uobičajne percepcije spekulativne dizajnerske prakse, da je umjetnost ipak velikom većinom usko vezana sa stvarnim svijetom u kojem živimo i da nije odvojena od stvarnosti. Parametri u kategoriji spekuliranja su zapravo već više od stotinu godina osnovni elementi pri izradi svakog dobrog umjetničkog djela.

3 U sistemima razvijenih društava kojima upravljaju ljudi koji intelekt i višak financijskih sredstava koriste više od tri generacije predaka postoji interes za ovakve radove. Znači, ne u Hrvatskoj.